Foto: Facebook Craft Room
‘Što nose konobari?’, upitala je nakon što je čula kako će na radnom mjestu morati nositi opravu francuske sobarice.
‘Hlače i košulju’, odgovorila je poslodavka.
‘Mogu li ja dobiti hlače i košulju?’, pitala je.
‘Ne, zamislile smo da djevojke budu odjevene kao francuske sobarice, a dečki u hlače i košulje’, odgovorila je voditeljica lokala Craft Room na zagrebačkoj Opatovini.
Sanja Pavlić se nakon sezone odrađene na Hvaru vratila u Zagreb i počela tražiti posao. Već sedam godina radi kao konobarica i/ili bartenderica i iskustvo je skupljala od Zagreba do Londona. Kada je vidjela kako se u Zagrebu otvara craft pivnica, pomislila je kako je to sjajna prilika za zapošljavanje jer je već radila na sličnim mjestima. Pavlić se prijavila na natječaj objavljen na portalu posao.hr i pozvana je na razgovor.
“Ostala sam razgovarati s voditeljicom objekta i vlasnikom gotovo dva sata. Bili su oduševljeni mnome. Budući da sam jedina od prijavljenih kandidatkinja i kandidata za posao imala toliko iskustva, čak su mi predložili da ostalim konobarima i konobaricama držim radionicu o craft pivama. Super sam se složila s njima i baš sam vjerovala kako će ovo biti super posao”, prepričala je.
Trebala je početi raditi za desetak dana. No, dva dana uoči otvaranja pivnice Craft Room na zagrebačkoj Opatovini, Sanju je nazvala voditeljica budućeg ugostiteljskog objekta Ivana Stanišić i u telefonskom razgovoru joj kazala kako će biti odjevena u francusku sobaricu. Sanja je odmah osjetila nelagodu i nakon telefonskog razgovora počela razmišljati je li u redu da se od nje traži da bude odjevena na radnom mjestu u opravu koja je jako seksualizirana i koja žene pretvara u seksualne objekte. “Prvo sam pomislila da pretjerujem u svojoj reakciji, ali onda sam razgovarala s bratom i prijateljima te su se i oni složili kako je takva radna uniforma seksistička”, rekla je.
“Nitko prije nije spominjao da bih trebala biti odjevena u prekratku haljinu. Riječ je o kratkoj i uskoj crnoj haljini, s pregačom i na glavi bih trebala imati ono što nose francuske sobarice. Osim toga, takva oprava nema smisla jer se radi o poslu u kojem se saginjete, podižete gajbe, nosite, neprestano jurite. Pored svega toga, takva odjeća implicira da sam seksualni objekt. Nigdje u natječaju za posao ovo nije bilo spomenuto kao uvjet”, pomislila je i zatražila od voditeljice pivnice da se sutra nađu i popričaju.
Na Sanjino kako je takva odora iznimno seksualizirana i nepraktična za posao, Ivana Stanišić je posprdno upitala: ‘Što si ti neka feministkinja?’ Voditeljica je neprestano ponavljala kako se ‘ne radi o neukusnim haljinama’ i da je to dio vizije budućeg lokala od koje neće odustati, no na Sanjino inzistiranje pristala je da obave razgovor i s ostalim zaposlenicama i pokušaju naći rješenje. Preciznije, konobarice su mogle zajednički odlučiti hoće li nositi sve takve oprave ili će se smisliti novo rješenje. Prema Sanjinim riječima, ostale novozaposlene djevojke nisu odore francuske sobarice smatrale spornom radnom odjećom. Štoviše, bile su oduševljene jer će tako ‘dobiti veće napojnice’.
“To će biti simpatično”, branila je jedna od novozaposlenih djevojaka odjevnu kombinaciju.
Stoga, prepričava naša sugovornica, gospođa Stanišić je postavila ultimatum pred Sanju – ili će raditi i nositi opravu francuske sobarice ili neće nositi ono što su oni predvidjeli i ostaje bez posla. Sanja je izabrala ovo drugo.
“Samo sam tražila da imam pravo na izbor između hlača i haljine francuske sobarice. A voditeljica pivnice mi je na to odgovorila ‘pa ne možeš očekivati da konobare odjenem u francuske sobarice'”, kazala je.
Voditeljica lokala Ivana Stanišić, nakon dva maila i telefonskog poziva, komentirala je Sanjine optužbe za diskriminaciju na razgovoru za posao riječima: “Oprave koje koriste naše konobarice nisu ni na koji način diskriminirajuće, prekratke, nepraktične ili seksualizirane. Uniforme koje koriste naši djelatnici i djelatnice, dio su vizualnog identiteta objekta (op.a. zidovi su zeleni, a na njima vise rogovi), i kao poslodavac imamo pravo propisati radnu odjeću koju svojim djelatnicima osiguravamo o vlastitom trošku. Na isti način na koji je to uređeno u McDonaldsu, restoranima, bolnicama ili drugdje gdje poslodavac propisuje radnu odjeću”.
“Što se tiče Sanje Pavlić, s gospođom je obavljen razgovor za posao, ali nije potpisan ugovor o radu, već je prethodno trebala zadovoljiti na edukaciji i uklopiti se u radni kolektiv. U međuvremenu je sama odlučila da ne želi nastaviti edukaciju i obavijestila nas da ne želi kod nas raditi”, dodala je Stanišić.
Međutim, pravnica CESI – Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje Ena Knežević ne bi se složila s voditeljicom Craft Rooma kako Sanja nije diskriminirana na razgovoru za posao.
“Zakon o radu (čl. 7 st. 2.) kaže da poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika. Forsiranje vulgarnih suknjica bih definitivno nazvala nepoštivanjem dostojanstva radnice. Također, člankom 7. stavkom 4. zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima. Očito da je ovdje kriterij za zapošljavanje nošenje takvih oprava, što je ponižavanje i degradiranje žena, pretvaranje u seksualne objekte, drugim riječima, izravna diskriminacija”, pojašnjava Knežević.
“Nadalje, diskriminacija na području zapošljavanja i rada, a ovo je, kao što sam već istaknula, diskriminacija na temelju spola, jer se od muškaraca ne zahtijeva da nose vulgarnu odjeću na poslu, zabranjena je u javnom i privatnom sektoru i Zakonom o ravnopravnosti spolova (članak 13.) To se odnosi i na uvjete za zapošljavanje i uvjete zaposlenja i rada, sva prava iz rada i na temelju rada. Kršenje ove odredbe povlači novčane kazne propisane u članku 31. Zakona o ravnopravnosti spolova (za pravne osobe čak od 30.000 do 300.000 kuna). Diskriminacija na području rada i zapošljavanja zabranjena je i Zakonom o suzbijanju diskriminacije (članci 8. i 9.)”, naglasila je Knežević.
Diskriminacija na temelju spola najprisutnija je upravo u svijetu rada i u procesima zapošljavanja. Najvažniji pokazatelj neravnopravnosti je činjenica da žene čine više od polovice ukupnog broja nezaposlenih, te su podložne različitim oblicima diskriminacije pri zapošljavanju i prilikom napredovanja u karijeri – od samog razgovora za posao, preko dodjeljivanja radnog mjesta i ugovora o radu, nepoštivanja rodiljnih prava i uznemiravanja, do nemogućnosti napredovanja i u konačnici manje mirovine od muškog kolege za rad jednake vrijednosti.
“Jedan od značajnih problema u Republici Hrvatskoj slabo razumijevanje pojma diskriminacije, posebice diskriminacije u području zapošljavanja i rada, kako od strane poslodavaca/ki, tako i zaposlenih, slabo poznavanje relevantnih zakona i institucija, kao i prava potencijalnih žrtava diskriminacije”, objašnjava pravnica Ena Knežević zašto je potrebno razgovarati o rodnoj diskriminaciju, ukazivati i upozoravati na nju.
Prema istraživanju koje je proveo Institut za razvoj tržišta rada za Mrežu mladih Hrvatske o diskriminaciji mladih na tržištu rada NeuDOBan položaj, 57 posto ispitanika/ica doživjelo je neki od diskriminatornih pitanja tijekom razgovora za posao – njih 64 posto pitano je o namjeri formiranja obitelji i djeci; diskriminaciju na osnovi spola doživjelo je 27 posto ispitanika, a petina ispitanika/ca smatra da posao nije dobila zbog fizičkog izgleda. Sveukupno je 61 posto žena barem jednom doživjelo diskriminatorna pitanja tijekom razgovora za posao.
Libela je o rodnoj diskriminaciji u svijetu rada izvještavala i serijom tekstova Žena, radnica, građanka. Kao što smo tada upozoravale na diskriminatorne prakse poslodavaca, sporost i neučinkovitost institucija, ali i na neosviještenost radnika i radnica, nastavljamo s apelom da upoznate vlastita prava kako bi se bolje zaštitile. Dok brojke iz svijeta rada i dalje bilježe porazne statistike, bilo po broju i oblicima rada na koje se zaposleni mladi, bilo po položaju žena, mi vas samo sugerirati da popijete pivo tamo gdje radnice nisu radi profita odjevene u seksualizirane oprave, kao što sugeriramo da ne ostavljate svoj novac tamo gdje se koristi diskriminacija u marketinške svrhe. No, nije stvar samo u opravi, nego u odnosu prema radnicima i radnicama. Budući da je situacija takva da je više od 40 posto mladih koji/e su završili/e neki oblik školovanja nezaposleno, mnogi si ne mogu priuštiti da ne prihvate i rade posao na kojem im se krši dostojanstvo, bilo da su prisiljeni/e nositi već spomenute oprave, ili nisu prijavljeni, ili rade na nesigurne oblike rada – potplaćeni i ucjenivi.
Libela.org, 15.1.2016.
Radne žene, 19.1.2016.