Nacionalna strategija za poboljšanje položaja žena i unapređivanje rodne ravnopravnosti

("Sl. glasnik RS", br. 15/2009)

Ovim dokumentom utvrđuje se celovita i usklađena politika države u cilju eliminisanja diskriminacije žena, poboljšanja njihovog položaja i integrisanja principa rodne ravnopravnosti u sve oblasti delovanja institucija sistema, kao jedan od elemenata modernizacije i demokratizacije društva, u cilju bržeg, ravnomernijeg i efikasnijeg društvenog razvoja, u skladu sa politikom jednakih mogućnosti proklamovanom u Ustavu Republike Srbije (član 15).

Nacionalnom strategijom za poboljšanje položaja žena i unapređivanje rodne ravnopravnosti (u daljem tekstu: Strategija) obuhvaćene su oblasti koje se tiču učešća žena u kreiranju politika i u donošenju odluka u oblasti ekonomije, obrazovanja, zdravlja, nasilja nad ženama, kao i pitanja sredstava javnog informisanja i javnog mnjenja, pošto je kroz široku i demokratsku diskusiju procenjeno da su ove oblasti ključne za poboljšanje položaja žena i unapređivanje rodne ravnopravnosti.

Planirane aktivnosti utvrđene su na osnovu prethodno sagledanih potreba i odnose se na period od 2009. do 2015. godine. Njihovo sprovođenje treba da omogući da dugoročna akumulacija do sada pozitivnih promena dovede do dubinske i trajne transformacije rodnih odnosa u Republici Srbiji. Aktivnosti su ugrađene i u Nacionalni program integracije Republike Srbije u Evropsku uniju i čine sastavni deo ukupnih napora Republike Srbije na putu ka članstvu u EU.

U periodu od 2000. godine do danas, pojedinačnim pomacima kao što su osnivanje Saveta za ravnopravnost polova Vlade Republike Srbije, formiranje posebnih unutrašnjih organizacionih jedinica u Ministarstvu rada i socijalne politike, Uprave za rodnu ravnopravnost i formiranjem Odbora za ravnopravnost polova Narodne Skupštine Republike Srbije, utvrđeni su prioriteti delovanja i mera u cilju poboljšanja položaja žena i unapređivanja rodne ravnopravnosti. Takođe, izvršene su izmene krivičnog, radnog i porodičnog zakonodavstva. Princip rodne ravnopravnosti uključen je u nacrte Zakona o zabrani diskriminacije i Zakona o ravnopravnosti polova, kao i u neke od državnih strategija.

Normativni okvir

Ova strategija je integralni deo ukupnih promena u društvu, usklađena sa drugim strateškim dokumentima, posebno sa Strategijom za smanjenje siromaštva u Srbiji i Milenijumskim ciljevima razvoja UN.

Osnov normativnog okvira ove strategije čine Ustav Republike Srbije iz 2006. godine, kao i međunarodno prihvaćena akta, i to: Opšta deklaracija o pravima čoveka (1948), Konvencija o političkim pravima žena (1952), Pakt o građanskim i političkim pravima (1966), Pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966), Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije prema ženama (CEDAW-1979), Pekinška deklaracija i Platforma za akciju (1995), Deklaracija o zaštiti žena i dece u slučajevima opasnosti i oružanog sukoba (1974), Deklaracija o eliminaciji zlostavljanja žena (1993), Univerzalna deklaracija o demokratiji (1997), Rezolucija Saveta bezbednosti UN 1325 (2000) i Milenijumska deklaracija UN (2000), kao i zakonski dokumenti, odnosno deklaracije, rezolucije i preporuke o rodnoj ravnopravnosti Saveta Evrope, Evropskog parlamenta i Komiteta ministara, između ostalog Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i sloboda, kao i Deklaracija o rodnoj ravnopravnosti kao preduslovu demokratije, Evropski pakt o rodnoj ravnopravnosti, Mapa puta za jednakost žena i muškaraca, odluke Evropskog suda pravde u kojima se određuju prioriteti i standardi rodne ravnopravnosti, pravne tekovine EU (acquis communautaire), politika vezana za socijalnu inkluziju i zaštitu, i niz drugih strateških i razvojnih dokumenata.

Politika jednakih mogućnosti

Modernizacija i evropeizacija Republike Srbije biće znatno unapređene politikom jednakih mogućnosti za ostvarivanje rodne ravnopravnosti u svim oblastima društvenog razvoja i strateškog partnerstva između žena i muškaraca.

Unapređenje rodne ravnopravnosti jeste jedno od ključnih razvojnih pitanja jer omogućava adekvatno korišćenje ženskih ljudskih resursa i direktno doprinosi poboljšanju kvaliteta života svih građanki i građana.

Ženska ljudska prava su neodvojivi deo univerzalnih ljudskih prava, i u skladu sa svim međunarodnim dokumentima, moraju biti garantovana, poštovana i zaštićena, te je veoma važno prepoznavanje i sprečavanje diskriminacije žena, posebno u slučajevima indirektne ili posredne diskriminacije.

Ravnopravnost žena i muškaraca jeste jedan od osnovnih načela u zakonodavnom sistemu Republike Srbije, posebno osnažen posle donošenja Ustava Republike Srbije iz 2006. godine, ali realni pokazatelji ukazuju da jednaka prava ne moraju nužno da znače i jednak položaj, te da su žene u našem društvu u nepovoljnijem položaju u odnosu na muškarce, i da su potrebne mere da se njihov položaj izjednači i uravnoteži.

Za unapređivanje rodne ravnopravnosti potrebne su posebne mere u cilju otklanjanja direktne i indirektne diskriminacije prema ženama, kao i osnaživanje jednakih mogućnosti za puno ostvarivanje ljudskih prava, uz istovremeno jačanje procesa uključivanja rodne perspektive u svim oblastima društvenog života, a što se posebno odnosi na tzv. dvostruko ili višestruko diskriminisane grupe, kao što su žene pripadnice nacionalnih manjina i manjinskih grupa, Romkinje, žene sa invaliditetom, izbegle ili raseljene žene, siromašne žene, žene sa sela, samohrane majke, žene drugačije seksualne orijentacije i druge.

Povećanje učešća žena u procesima odlučivanja o javnim poslovima na svim društvenim nivoima i u svim oblastima, predstavlja podsticaj za dalji razvoj demokratije i društva, te je pretpostavka da rodna ravnopravnost bude uključena u kreiranje društvenih politika kao doprinos ostvarivanju demokratije, transparentnosti institucija, vladavini prava, pravde, razvoja i mira.
Ženska udruženja i ženski pokret daju doprinos demokratizaciji i modernizaciji društva, promovisanjem mira, ljudskih prava i demokratskih vrednosti, što je u skladu sa evropskom perspektivom Republike Srbije.

Učešće žena u mirovnim procesima na području Balkana učvršćuje regionalnu saradnju, politiku stabilnosti i mira i zato je potrebno postupiti u skladu sa Rezolucijom Saveta bezbednosti UN broj 1325, koja obavezuje na uključivanje većeg broja žena u sve ovakve i slične procese i pregovore.

Osnaživanje uloge žena i unapređenje rodne ravnopravnosti ne predstavlja traženje posebnih privilegija, već doprinosi uspostavljanju ravnoteže među polovima i izgradnji harmoničnih odnosa na dobrobit celokupnog društva.

Strateški pravci razvoja

Osnovni principi ove strategije koji će obezbediti njenu doslednu primenu, u skladu sa prihvaćenim međunarodnim dokumentima, i koji će služiti razvijanju politike jednakih mogućnosti i poboljšanju ljudskih prava u sistemu rodne ravnopravnosti su: povećanje učešća žena u procesima odlučivanja i ostvarivanje ravnopravne zastupljenosti oba pola, poboljšanje ekonomskog položaja žena kao jedan od uslova za ostvarivanje rodne ravnopravnosti, ostvarivanje rodne ravnopravnosti u obrazovanju, poboljšanje zdravlja žena i unapređivanje rodne ravnopravnosti u zdravstvenoj politici, prevencija i suzbijanje nasilja nad ženama i unapređivanje zaštite žrtava, i uklanjanje rodnih stereotipa u medijima i promocija rodne ravnopravnosti u njima.

preuzeto: http://www.minrzs.gov.rs/files/doc/rodna-ravnopravnost/dokumenta/Nacionalna_strategija_cir.pdf